Uspješna sezona je iza pionirki Ženskog nogometnog kluba Koprivnica koje kao trener predvodi Filip Šokec.

Podsjetimo, pionirke su osvojile drugo mjesto HNLŽM – Centar skupine B, a igrale su i kvalifikacije za ulazak u pionirsku 1. Hrvatsku nogometnu ligu za žene gdje su poražene u finalu.

Šokec je pak u klubu punih pet godina i ima iskustvo rada u svim uzrasnim kategorijama, a upravo je uspješno završena sezona bila povod da s trenerom razgovaramo o osvrtu na odigrane utakmice, njegovom klupskom angažmanu, budućnosti u ŽNK-u Koprivnica i novoj funkciji, ženskom nogometu općenito…

Za početak, recite nam u kojoj ste mjeri zadovoljni rezultatom koji su pionirke ove sezone postigle u HNLŽM – Centar skupine B? Dajte nam i svoj osvrt na tijek prvenstva.

Promatrajući generalno, mislim da svi u klubu možemo biti zadovoljni proteklom sezonom koja je statistički gledano najuspješnija u 10-godišnjoj povijesti kluba. Pionirke su opravdale je svoj talent, trud i zalaganje te prije svega zajedništvo koje su pokazivale tijekom cijele sezone, a do posljednjeg kola su bile u utrci za naslov prvakinja. Kao trener sam prezadovoljan njihovim napretkom koji pokazuju iz sezone u sezonu, a najviše me veseli njihovo zajedništvo, karakter i ogromna mentalna snaga koju su pokazale u trenucima kada nije sve išlo po planu. Na kraju smo završili na drugom mjestu prvenstvene ljestvice sa samo tri boda manje od momčadi koja je osvojila prvenstvo i to je ogroman uspjeh. Samo prvenstvo je bilo izazovno i do posljednjeg kola neizvjesno jer su se tri momčadi do samog kraja borile za prvo mjesto, ali to sportsko rivalstvo je zapravo prava čar nogometne igre.

Nogomet football merchandise
Koprivnica souvenirs

Za pionirke su bile važne i kvalifikacije za ulazak u pionirsku 1. HNLŽ koja vam je na kraju izmakla u finalu.

Na samom početku sezone nismo imali visoke ciljeve i imperative, ali kako je prvenstvo odmicalo, normalno je da su se apetiti povećali. Sama ekipa se svojim zalaganjem i odličnim igrama dovela do situacije da igramo kvalifikacije i to je povijesni uspjeh za klub u radu s mlađim kategorijama, a meni kao treneru najbolji pokazatelj da sam na ispravan način radio sa svojom ekipom već tri sezone. Nažalost, sportska sreća nas je zaobišla u finalu kvalifikacija, iako su cure pokazale veliku požrtvovnost, ali sam kao trener preponosan na svoje igračice i zaista im skidam kapu za ovu sezonu, za mene su one prvakinje. Naravno, ništa od navedenog ne bi bilo moguće da nije bilo međusobne kohezije svih ljudi u klubu, roditelja i posebice kolegice trenerice Mateje Videc i predsjednice Nikoline Notersberg kojima zahvaljujem na podršci i povjerenju.

Što očekujete od nadolazeće sezone – postoje li već planovi i motivi?

Općenito je slučaj u nogometu da se nikad ne zadovoljavamo postignutim uspjesima kroz proteklu sezonu nego gledamo da svaka iduća bude uspješnija. Neka inicijalna strategija i planiranje je već odavno odrađeno i mogu slobodno reći da je već u tijeku realizacija pojedinih ciljeva koje smo si kao klub postavili da ostvarimo u novoj sezoni. Naravno, naglasak je uvijek na omasovljavanju mlađih kategorija i afirmaciji mladih igračica ulaznih godišta. Motiva nikad ne nedostaje, pogotovo kada vidimo s kojom se dozom elana, želje i volje sve naše igračice zalažu na terenu i mislim da nema boljeg podstreka od spomenutog pa da svi zajedno nadolazeće sezone izborimo toliko željenu Prvu ligu mladeži. 

Generalno gledano, kako je raditi s pionirkama ŽNK-a Koprivnica, odnosno kakva su vaša iskustva u ovom klubu općenito?

U ŽNK-u Koprivnica sam od 2020. godine. Dakle, punih pet godina i imam iskustvo rada u svim kategorijama od limačica pa do seniorki. Počeo sam isključivo kao trener golmanica, ali sam se kroz protekle sezone školovao za trenera i profilirao kao trener pionirske ekipe. Mogu slobodno reći da me klub nogometno odgojio i na tome sam svima neizmjerno zahvalan. Motiv da se uopće bavim trenerskim poslom potaknut je činjenicom da dolazim iz nogometne obitelji i uvijek sam želio svoje znanje prenijeti na djecu i mlade, jer to promatram iz perspektive dok sam ja bio u njihovim godinama, odnosno koliko je za uspjeh stvarno bitno da imaš podršku i povjerenja trenera. Moja pionirska ekipa zaista je nogometni tim koji krasi veliko zajedništvo i zaista uživam u radu s njima, učimo kroz igru i zabavu i ta naša sinergija se onda preslikava na teren. Dok sam i loše volje, dođem na trening i moje igračice uvijek nađu načina da mi izmame osmijeh na lice i onda dok mi dan možda nije bio najbolji. To je zapravo ljepota rada s ovim djevojkama. Moram priznati da zaista imam ogromno poštovanje od svih igračica iz svih kategorija u klubu, pogotovo kada se uzme u obzir da u seniorskoj ekipi ima igračica koje su i nekoliko godina starije od mene, ali stvarno gajimo međusobno poštovanje i funkcioniramo kao jedna velika nogometna obitelj.

Što za vas nosi budućnost u ŽNK-u Koprivnica? Hoćemo li vas u (skoroj) budućnosti gledati i na nekim novim funkcijama?

Često volim za sebe reći da sam radnik kluba i koja god funkcija mi je povjerena, ja ću ju obavljati s jednakim žarom i odgovornošću. Mislim da je došlo vrijeme za iskorak i drago mi je da je to prepoznala uprava kluba na čelu s predsjednicom Notersberg, tako da od nove sezone preuzimam funkciju sportskog direktora. Moram priznati da mi nije bilo lako napustiti mjesto trenera, ponajviše zbog mojih igračica, ali vesele me novi izazovi koje nosi nova pozicija u klubu. Intenzivno već radimo na pojačavanju kadra novim igračicama u svim kategorija kako bismo osvježili i osnažili ekipe novim snagama. Naravno, dugoročni cilj koji smo postavili je ulazak u 1. HNLŽ, prvo s mladeži, a onda i seniorskom ekipom. Mislim da Koprivnica zaslužuje još jednog prvoligaša.

Za kraj se osvrnite na položaj ženskih nogometašicama naspram muških kolega – kakvo je vaše razmišljanje, mislite da su nogometašice i nogometaši ravnopravni? Što je potrebno učiniti kako bi ženski nogomet dobio na prepoznatljivosti na lokalnoj razini, ali i šire?

S obzirom na to da sam godinama kao igrač bio u muškom nogometu, a imam i vlastite obiteljske primjere, dobro sam upućen u status muških kolega i nažalost moram reći da još uvijek postoje stereotipi prema ženskom nogometu. Ne radi se samo o financijskom aspektu, već i općem stavu o ženama u nogometu, no naš klub najbolji je primjer da djevojčice i djevojke itekako mogu biti uspješne u ovom pretežito muškom sportu. Ženski nogomet rapidno se razvija i standardi su iz sezone u sezonu sve veći, ali još je to jako daleko od muškog nogometa. Što se tiče same promocije i razvijanja svijesti o važnosti ženskog nogometa i njegove ravnopravnosti s ostalim sportovima, smatram da bi se na lokalnoj, ali i nacionalnoj razini trebalo puno više prije svega uložiti u infrastrukturu kako bi se stvorili zdravi temelji za razvoj ovog sporta koji je iz dana u dan u usponu. Jako je puno talentiranih nogometašica koje zaslužuju uspjeti u nogometu i tako isplatiti svoj talent, trud i sate napornog treniranja. Općenito smo sportska nacija i trebamo biti otvoreni za sve vrste sportova i odbaciti etikete da je neki sport namijenjen isključivo za jedan spol.